Priča o petogodišnjem genijalcu Šimunu!

Nova tv, Provjereno, 22. 12. 2016.

Piše:
Maja Medaković

Tko je i što je sve sposoban njihov sin, nisu ni slutili. Jer, 5-godišnji Šimun, praktični nepokretan, do prije pola godine nije komunicirao. A onda su roditelji shvatili da je sam naučio abecedu i da mogu razgovarati pomoću improvizirane table sa slovima.

I tada počinju otkrića o ovom fascinantnom dječaku! Zanima ga svemir, astralne projekcije, ima specifičan smisao za humor i bez problema napamet množi i dijeli troznamenkaste brojeve. Šimun ili Šiši kako ga od milja zovu ima kvocijent inteligencije 197.

''U meni svašta čuči. Astronaut. To vam je svemirski naut." To vam je Šimun. Petogodišnji frajer, šarmer kakvog se rijetko upoznaje.

Iako ne priča, Šimun dobro zna što želi. Glava u lijevo znači ne, a u desno da. Posljednjih mjeseci tu su i sličice.

Prije vrtića, prava je strka jer u 9:30 stiže kombi koji ga vozi u vrtić. U dječjem vrtiću Bijeli Jelen svaki je dan zabavan, a tete i prijatelje jednostavno obožava.

No sve je ovo za mamu Ivanu i tatu Franju bio tek san, nešto čemu se nisu mogli niti nadati. Nakon seke Pije, druga je trudnoća bila komplicirana i već su im tri mjeseca prije poroda priopćili dijagnozu.

Semilobarna holoprozencefalija, poremećaj kod kojeg se u najranijim tjednima trudnoće mozak ne razvija pravilno, točnije ne razdvajaju se polutke i centri u mozgu. Teška mentalna retardacija, ozbiljne malformacije lica, ukratko stanje teško spojivo sa životom.

''Ali šanse, statistički gledano su bile 0,00,16% da će dočekati prvi rođendan. Zapravo, izrazili su nam sućut'', kaže mama Ivana Majnarić.

Sa Šimunom su iz rodilišta došli vjerujući da je i gluh i slijep.

''Ja sam samo molila dragog Boga da pomogne, da me prepozna da sam mu mama, da razumije, da uspostavimo kontakt i da mi da da upoznam svoje dijete. Da mi da da ga upoznam prije nego što ostanem bez njega, to mi je bilo jako bitno'', kaže Ivana.

Odustati, dići ruke od vlasititoga djeteta, kaže mama Ivana, nikada nije bilo opcija. Živjelo se dan po dan, a njihov je Šiši kako ga od milja zovu, prkosio svim predviđanjima. Prvo su shvatili da reagira na glazbu, da se smije i prepoznaje u ogledalu.

''I kad smo mi shvatili za stolom da on prati naloge i da on zapravo razumije svakog od nas, tko je tko, poimence i da to pamti, tada je postalo jasno zapravo da se on razvija u granicama dobi i da on razumije što se oko njega događa'', priča Šimunova mama.

Koliko i u kojoj mjeri, mogli su samo nagađati.

Dio dana kojem se Šimun jako veseli je kad dođe Dora. Doru poznaje tri godine od kada je još kao studentica kod njih dolazila volontirati.

Brzo su se skužili, kaže. A ona je još brže shvatila da mu u memoriju ne treba popuštati. Šimun je od početka redovito pobjeđivao.

''Znali bismo igrati memori od 12 parova skoro sat vrema, što je u principu genijalno koliko njegova pažnja i memorija izdrži da ono jedno dijete od tad 4 godine, zna di je bila ona slika od prije sat vremena pa ju spoji'', priča Dora Vukušić, edukacijski rehabilitator.

Fascinirao ju je svime što je pokazivao, što su zajedno otkrivali. Zato je i za temu svog diplomskog na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu odabrala upravo Šimuna.

Dora je uvela sporazumijevanje sličicama koje su označavale pojmove i potrebe poput piti, jesti, mama, tata i slično. Jednog ga je dana pitala bi li joj mogao pokazati neka slova ili nešto napisati.

''Ja sam njega snimala za diplomski, ja nisam znala šta će on napisati i mislim... naravno da te i iznenadi i preplave te i osjećaji i sve... Mislim nije nitko od nas znao što sve, što točno se u toj glavici skriva'', priča Dora.

Dijete kojeg nitko nije učio abecedu, čitati ili pisati, dijete od svega četiri i pol godine koje po procjenama liječnika nije trebalo doživjeti ni prvi rođendan jasno je napisalo što ga zanima i o čemu želi znati više.

''Tutankamon! Mislim dijete od 4 i pol godine je napisalo da želi znati nešto više o Tutankamonu i to je bila treća riječ doslovno ili druga koju je napisao'', prisjeća se Dora.

Otkriće da Šimun čita i piše oborilo ih je s nogu. Dora je svaki dan dolazila s novim plastificiranim slovima i gomilom strpljenja, ali i osjećajem koji tjera naprijed.

''Genijalan! Ne znam kako da vam to objasnim'', priča o Šimunu.

Ivana je bila izvan sebe. Oduvijek je znala da Šimun razumije, ali koliko točno mogla je samo naslućivati. Nakon četiri i pol godine pogađanja i tišine, sada su konačno mogli pričati.

Tri su dana bili zatvoreni u stanu, razgovarajući uz pomoć plastificiranih slova. Ništa drugo nije postojalo, osim Šimunovog svijeta koji im se polako otvarao.

Vjeruju da se sam naučio čitati i pisati, prateći stariju sestru Piju. Za jednu mu rečenicu ponekad treba i dvadeset minuta, ali i puno muke i truda.

Da bi lakše kontrolirao tijelo i pisao, nekoliko puta na dan Šimun s mamom radi Vojta terapiju, set vježbi koje djeci poput njega dosta pomažu. Pritiskom na refleksne točke i stavljanjem u određeni položaj mozak i tijelo se aktiviraju na urođene pravilne pokrete.

Kaže da Vojta ne boli, ali je neugodna. Nekome tko ovo gleda prvi put sigurno djeluje strašno pa je njega mučilo kako ćemo sve prikazati i hoće li ljudi razumjeti.

Tražio je tablu i polako, ali uporno slagao poruku. I tako smo slovo po slovo od jednog petogodišnjaka dobili jasno upozorenje. Gotovo pa prijetnju.

''Pazi se ako me iznevjeriš'', poruka je koja je sve nasmijala.

''Ta orginalnost, taj njegov smisao za humor i ono gdje on dovede misao i u kojem pravcu ta njegova misao ide, to me dan danas oduševljava'', kaže Šimunov tata Franjo Majnarić.

Kada ga naljuti, kaže Franjo, za Šimuna prestaje biti tata i postaje „onaj njezin muž". A već dugo zna da pred njim ne prolazi muljanje.

Uz trogodišnje blizance Janka i Franku, s osmogodišnjom Pijom Šimun ima poseban odnos.

Pia kaže da je Šimun najbolji brat na cijelome svijetu. Na ljestvici ljubavi, kaže Pia, Šiši ima sto od sto bodova. Koliko imaju drugi, zbog mira u obitelji nećemo otkriti. Na to da ne priča se odavno naviknula, ali na jednu stvar nikako ne može.

''Da je pametan! Pamet, pamet, pamet. Ja ne znam ni djelit,a on rastura'', kaže Pia. Kaž e daj eto čudno jer druga takva djeca ne znaju ni zbrajat ni pisati slova, a Šimun baš zna.

Toliko da mu Pia, kaže tata Franjo, ponekad zna gurati svoje listiće iz matematike kako bi Šimun pokazao rješenje.

Za male glave teški pojmovi i još teže riječi za izgovoriti. Ali Šimun... Njemu je sve jasno. Do sada su se, kaže mama, igrali s brojevima do 1000. Ali mi smo željeli pokušati i malo više. Pitali smo ga koji je umnožak brojeva 16 i 312.

I baš kada smo pomislili da smo mu zadali ipak pretežak zadatak, ruka je krenula po tabli i pokazala 4992. Ne zaboravite. Riječ je o petogodišnjem dječaku.

Kako njegov mozak zapravo funkcionira, ne znaju. Na testovima predviđenima za njegovu dob postiže superiorne rezlutate. Ne uklapa se niti u jednu tablicu predviđenu za mjerenje inteligencije kod djece svoje dobi, ali stručnjaci računaju da je Šimunov IQ nevjerojatnih 197.

''Kažu da to nikad nisu vidjeli, evo govore, ne, u svojoj karijeri- ne'', priča mama Ivana.

U posljednjih šest mjeseci koliko je prošlo otkako su otkrili pisanje otkriva se i Šimunov svijet, njegove prave mogućnosti.

''Pa ja nisam sigurna, koliko je on napredovao, a koliko je on na toj razini već neko vrijeme samo smo mi u zadnjih 6 mjeseci to skužili. Tako da ne mogu ja reći da je on napredovao, nego da smo mi samo našli metodu koja je njemu olakšala da se on izrazi'', objašnjava Dora.

Ono što bi Šimunu omogućilo puno brže i lakše izražavanje je komunikator. Uređaj na kojemu se piše pokretima očiju, sličan onome koji ima Steven Hawking. Šimunu je ovako trebalo puno muke, strpljenja, truda i više od pola sata da napiše ovo: ''A vas pitam... Šutit, a svašta trebat reć da pišete s tablom. Ja šutim, a razumijem svašta."

Riječi petogodišnjeg genijalnca, u to nema sumnje. No uz život u podstanarskom stanu, s još troje djece i samo jednom plaćom, komunikator je nešto što jednostavno mora čekati.

''Skupit 140 tisuća kuna za komunikator... Mislim, ne kažem da je nemoguće, ali to je onaj dio gdje je nama to jako teško izvedivo'', kaže Franjo Majnarić.

Frustrira i Piu, ali sigurno i Šimuna to što je pitanja puno, a nema odgovora. No on se s time, barem za sada, odlično nosi. Pitanje je što će donijeti budućnost.

''Mozak se razvija, on ima toliko mogućnosti ustvari samo još više učit, samo još više iznenadit ako mu mi kao okolina pružimo šansu'', kaže Dora koja misli da Šimun nema granica.

''Ja mislim da bi ovaj svijet bi bitno siromašniji da bude oštećen za mogućnost da komunicira s njim'', kaže Šimunov tata.

Zanima ga svemir, astralne projekcije, dobro zna zašto Pluton nije planet i očito bez problema definira što je količnik i koji je umnožak bilo koja dva troznamenkasta broja. Koliko mudrosti i duha se krije iza ovog osmijeha, koliko toga što još može naučiti. Ne mi njega nego on nas. Jedan, jedinstven. Super Šimun.

Дата на публикация: 5 октомври, 2018
Категория: Друго