Priča o samoubojstvu dječaka Mahira Rakovca

Nova tv, Provjereno, 14. 1. 2016.
Piše: Maja Medaković
Imao je četrnaest godina, volio igrice, knjige, nosio tenisice... Ali ne markirane, nego obične. Njemu to nije bilo bitno. Tako običan i možda baš zbog toga tako drugačiji, poseban. Tog ponedjeljka, nešto iza četiri sata Mahir je sjedio na rubu otvorenog prozora osmog kata i skočio u smrt. U jedini izlaz koji je mogao pronaći.
'Moj sin je sjedio sat vremena i samo stalno mislim što je mislio tih sat vremena. Zašto nisam izašla jer to je na osmom katu. Zašto nisam izašla? Slučajno? Zašto nisam imala potrebu da izađem tih sat vremena, u toku tih sat vremena? Ali svejedno sebi ne mogu oprostit. Svejedno sebi ne mogu oprostit da mi cijeli svijet oprosti, da mi sto bogova oprosti, ja sebi ne mogu oprostit', kroz nam govori Mahirova majka Alisa.
Prošlo je već mjesec dana koliko njezinoga Mahira nema. U njegovu sobu još ne može, ali pustila je nas. Da vidimo sitnice, zauvijek zaustavljeni sat... 'Najteže su situacije kad ga očekujem da se vrati iz škole... A najodvratnija stvar je zvono na interfonu. Jer... Pa tad su nas zvali... Tad su nas zvali da siđemo, da nas treba policija', govori nam Alisa.
Tog ponedjeljka, nešto iza četiri sata, za Alisu i Dubravka vrijeme je zauvijek stalo. 'Tu je ležao Mahir. Pod glavom mu je bila neka spužva, bio je pokriven nekom plahtom, ja ne znam kako da to nazovem... Ja sam se tu sagnuo i... Ima nešto zanimljivo, to je ljudska psiha. Dok sam se saginjao, ja sam se nadao da nije Mahir', rekao nam je Alisin suprug Dubravko na mjestu gdje je Mahir skončao svoj život.
Stravičnu istinu o tome što je Mahira otjeralo u smrt, saznali su tek nekoliko dana nakon sprovoda. 'To ne možete nazvati vršnjačkim nasiljem jer to nije vršnjačko nasilje, to je psihopatija i cijelo društvo mora bit zaštićeno. Jer ako možete silovati školskog druga, dva školska druga oklagijom, vi znate što je oklagija, to je čista psihopatija. dok oni vrište, vi uživate', govori nam Alisa.
Prije dvije godine, Alisa je promijenila posao iz Tuzle doselila u Sarajevo. Svoga je jedinca upisala u istu školu u koju je išao i u Tuzli.
'Upisala sam ga u tu školu radi udžbenika i jer sam svoje dijete željela zaštiti od nacionalističkih podjela', kaže Alisa. No nakon selidbe u Sarajevo sve ono od čega ga je željela zaštititi, njezin je Mahir počeo proživljavati svakodnevno, ali je o tome šutio.
U školskim je klupama Mahir nosio teret novog, miješanog braka svoje majke. Nešto što te u Bosni i nakon 25 godina obilježi ma koliko se o tome šutjelo. Mislio je, kaže Alisa, da se može izboriti sam. Da će mu bilo kakva intervencija roditelja samo pogoršati ionako užasan položaj. Znali su da nešto nije u redu, ali Mahir je, kažu, bio pametan dječak.
'Da, dolazio je s masnicama. dolazio je s masnica.

Дата на публикация: 22 септември, 2018
Категория: Друго