This is a modal window.
Nova tv, Provjereno, 2. 3. 2017.
Piše:
Maja Medaković
Zbog svojih mentalnih ili psihičkih problema, živjeli su po domovima i institucijama, a danas žive u stambenoj zajednici. 17 godišnjakinja zarobljena u tijelu 79 godišnje starice, uživa u svojim lutkama i uređivanju. Mario se ne odvaja od gitare, a Ružica i Zoran svoju su ljubav su pronašli u domu za odrasle osobe! Priča je ovo o običnim, a vrlo posebnim ljudima.
Gotovo svakog dana između sedam i deset ujutro Gabrijela Butorac ili Jelica, kako je od milja zovu, obavlja svoj zadatak. Ona njeguje cvijeće, čisti ga da na njemu ne bude prašine.
Ako je pitate za godine, neće vam znati odgovoriti. Najčešće kaže da ima 17 jer toliko joj je bilo kada je iz rodnog Zagreba došla u Osijek, u dom. Sada ima 79 i unatoč godinama, s radnim elanom nema baš nikakvih problema.
Osim što prašinu ne dopušta na cvijeću niti na knjigama, Jelica voli i putovati pa sa svakog putovanja donese pokoju sitnicu. Bila je tako i u Međugorju. „Tamo smo spavali u hotelu i išli autobusom“, s uzbuđenjem se prisjeća Jelica.
Ipak, najveće uzbuđenje i radost Jelici donose njezine bebe-lutke! Voli ih stavljati na spavanje, presvlačiti i uređivati, a svakoj je dala i ime.
Od svih lutaka koje ima, najdraža joj je Kristina, najveća od svih. „Ona se smije!“, kaže Jelica.
Kako lutke oblači i ukrašava, tako i sama teško odolijeva sjajnom nakitu i šarenim lakovima za nokte.
U stambenoj zajednici živi i Mario Đurić, njega veseli glazba!
„Ja sam najsretniji kad sviram gitaru, kad nešto prebirem... Tad sam najsretniji!“, govori Mario.
Ljubav prema glazbi nosi iz djetinjstva, kada se iskradao s gitarom starijeg brata i učio akorde.
Iako mu donosi najveću radost, jedna od najdražih pjesama Mariju je dosta dugo zadavala i glavobolje. Nikako nije mogao shvatiti kako to da je more krivo?
„Krivo je more za neostvarivu ljubav, tu je krivo more, ali nije krivo da ide lijevo, desno, tamo, 'vamo! To mi baš nije bilo jasno u početku, ali sada konačno je!“, objašnjava Mario.
Sada su i druge stvari u njegovom životu sjele na svoje mjesto. Iako je do sada već prošao Popovaču, Vrapče, dom u Čepinu i epizode kojih se nerado prisjeća, sada je kaže, puno bolje.
Posljednje četiri godine Mario, Tatjana i Ivan su cimeri. Njih troje i još tri podstanara, šale se na svoj račun. „Tri šizofrenije, nije lako s nama!“, Tajana će kroz smijeh.
Mario kaže da se dobro slažu, ali da je istina ona da žena u kući drži tri kuta, a muškarci, u njihovom slučaju, samo jedan.
Svoju Tatjanu oni ne bi mijenjali nizašto. Najdraža zajednička zanimacija im je gledanje turskih sapunica. Ali dok su Zoran i Tatjana zadubljeni u nove nevjerojatne zaplete, Mario se teško koncentrira.
Objašnjava što mu se događa: „Imam glasove i to čudne! Gledam televiziju, oni slušaju seriju neku tursku i što god oni turski pričali, meni u ušima hrvatski jezik!“
Ponekad mu govore što da radi i kaže, ubijaju mu apetit. Iako s istom dijagnozom, svatko od njih ima svoje, drugačije probleme. Tatjana je na psihijatriji prvi put završila s 26 godina i od tada se bori.
„Teško mi je živjet pa sve čekam smrt, ali nikad nisam, nije mi nikad palo na pamet da ja sebi oduzmem život, to ne“, govori Tatjana.
Piju lijekove i to ih vraća u normalu, govore. Mario ima najveću terapiju, uzima ukupno 16 tableta dnevno.
Ali ne zamaraju se oni puno time, Tatjana kaže da je davno s tim raskrstila! „Pa pravo da vam kažem, ja o tome ne razmišljam! Tko mene prihvaća, ja sam s njim ok., ako netko drugačije misli, to je njegov problem. Nisam ja kriva što sam došla u ovakvo stanje!“
Mariu ipak, najviše nedostaje ljubavi. Nije se kaže dovoljno trudio. Ali on ne gubi nadu da će mu i na tom planu svanuti bolji dani. Baš kao što se to dogodilo Ružici i Zoranu.
Upoznali su se u domu za odrasle osobe u Nuštru gdje je svatko od njih došao zbog svojih problema. Ružica šizofrenije, a Zoran PTSP-a. Na mjestu na kojem su to najmanje očekivali, pronašli su jedno drugo i ljubav života. Kažu da žive kao dvoje zaljubljenih, kroz smijeh svoju romansu uspoređuju s Romeom i Julijom!
Svatko od njih poseban je na svoj način. Sa svojim šiframa i dijagnozama i oni su samo ljudi koji žive sa nekim svojim uspomenama, ljubavima i skrivenim nadanjima.
Дата на публикация: 4 септември, 2018
Категория:
Друго